1. Pouèna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva.

2. Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.

3. Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.

4. Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.

5. Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeæi, nitko za život moj ne mari.

6. K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoèište, ti si dio moj u zemlji živih.

7. Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moæniji.

8. Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene æe se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.





“O Senhor sempre orienta e chama; mas não se quer segui-lo e responder-lhe, pois só se vê os próprios interesses. Às vezes, pelo fato de se ouvir sempre a Sua voz, ninguém mais se apercebe dela; mas o Senhor ilumina e chama. São os homens que se colocam na posição de não conseguir mais escutar.” São Padre Pio de Pietrelcina