1. Zborovoði. Pouèna pjesma. Davidova.

2. Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuæu Abimelekovu.

3. Što se to hvališ pakošæu, silnièe nesmiljeni?

4. Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!

5. Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost!

6. Mili su ti pogubni govori, lažljivi jezièe!

7. Bog æe te zato satrti, zauvijek te ukloniti; išèupat æe te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih.

8. Pravednici æe gledati s užasom i njemu se smijati:

9. "Gle èovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu, veæ se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zloèinima!"

10. A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.

11. Hvalit æu te svagda što si to uèinio i slavit æu tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika.





“O Senhor sempre orienta e chama; mas não se quer segui-lo e responder-lhe, pois só se vê os próprios interesses. Às vezes, pelo fato de se ouvir sempre a Sua voz, ninguém mais se apercebe dela; mas o Senhor ilumina e chama. São os homens que se colocam na posição de não conseguir mais escutar.” São Padre Pio de Pietrelcina