Druga poslanica Korinæanima, 10
1. Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošæu i obazrivošæu Kristovom - ja koji sam licem u lice meðu vama "skroman", a nenazoèan prema vama "odvažan" -
2. molim da, jednom nazoèan, ne moram biti odvažan smionošæu kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo.
3. Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.
4. Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja
5. i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu;
6. i spremni smo kazniti svaku nepokornost èim bude savršena vaša pokornost.
7. Gledajte što je oèito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.
8. Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašæu - koju nam Gospodin dade za vaše izgraðivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti.
9. Samo da se ne bi èinilo kao da vas zastrašujem poslanicama!
10. Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazoènost nemoæna i rijeè bezvrijedna".
11. Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazoèni rijeèju u poslanicama, takvi smo i nazoèni djelom.
12. Ne usuðujemo se, doista, izjednaèiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporuèuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom usporeðuju.
13. Mi se pak neæemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.
14. Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanðeljem Kristovim.
15. Ne hvalimo se u bezmjerje, tuðim naporima. A nadamo se da æemo s uzrastom vaše vjere meðu vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje:
16. i preko vaših granica navijestiti evanðelje, a ne hvastati se onim što je veæ uèinjeno na tuðem podruèju.
17. Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.
18. Ta nije prokušan tko sam sebe preporuèuje, nego koga preporuèuje Gospodin.