Talált 886 Eredmények: led

  • Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. (Knjiga Postanka 2, 9)

  • A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, (Knjiga Postanka 4, 4)

  • a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. (Knjiga Postanka 4, 5)

  • Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. (Knjiga Postanka 8, 13)

  • Jahve reèe Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "Oèi svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; (Knjiga Postanka 13, 14)

  • Izvede ga van i reèe: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko æe biti tvoje potomstvo." (Knjiga Postanka 15, 5)

  • Uðe on k Hagari te ona zaèe. A kad je vidjela da je zaèela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. (Knjiga Postanka 16, 4)

  • Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!" (Knjiga Postanka 16, 5)

  • Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, (Knjiga Postanka 19, 1)

  • upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine. (Knjiga Postanka 19, 28)

  • Podiže Abraham oèi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. (Knjiga Postanka 22, 13)

  • U predveèerje iziðe Izak da se poljem prošeta; diže oèi i ugleda deve gdje dolaze. (Knjiga Postanka 24, 63)


“A divina bondade não só não rejeita as almas arrependidas, como também vai em busca das almas teimosas”. São Padre Pio de Pietrelcina