Djela apostolska, 2

1. Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.

2. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuæu u kojoj su bili.

3. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siðe po jedan na svakoga od njih.

4. Svi se napuniše Duha Svetoga i poèeše govoriti drugim jezicima, kako im veæ Duh davaše zboriti.

5. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom.

6. Pa kad nasta ona huka, strèa se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko èuo govoriti svojim jezikom.

7. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreæi: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci?

8. Pa kako to da ih svatko od nas èuje na svojem materinskom jeziku?

9. Parti, Meðani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,

10. Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani,

11. Židovi i sljedbenici, Kreæani i Arapi - svi ih mi èujemo gdje našim jezicima razglašuju velièanstvena djela Božja."

12. Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?"

13. Drugi su pak, podrugujuæi se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!"

14. A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rijeèi mi poslušajte:

15. Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treæa ura dana -

16. nego to je ono što je reèeno po proroku Joelu:

17. "U posljednje dane, govori Bog: Izlit æu Duha svoga na svako tijelo i proricat æe vaši sinovi i kæeri, vaši æe mladiæi gledati viðenja, a starci vaši sne sanjati.

18. Èak æu i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat æe.

19. Pokazat æu èudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima.

20. Sunce æe se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan.

21. I tko god prizove ime Gospodnje bit æe spašen."

22. "Izraelci, èujte ove rijeèi: Isusa Nazareæanina, èovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, èudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu uèini meðu vama -

23. njega, predana po odluèenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste.

24. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguæe da ona njime ovlada.

25. David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred oèima jer mi je zdesna da ne posrnem.

26. Stog mi se raduje srce i klièe jezik, pa i tijelo mi spokojno poèiva.

27. Jer mi neæeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

28. Pokazat æeš mi stazu života, ispuniti me radošæu lica svoga.

29. Braæo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu meðu nama groba sve do današnjeg dana.

30. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,

31. unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuæe Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.

32. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.

33. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obeæanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.

34. Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reèe Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna'

35. dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!

36. Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog uèinio i Gospodinom i Kristom."

37. Kad su to èuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je èiniti, braæo?"

38. Petar æe im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit æete dar, Duha Svetoga.

39. Ta za vas je ovo obeæanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš."

40. I mnogim je drugim rijeèima još svjedoèio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!"

41. I oni prigrliše rijeè njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuæe duša.

42. Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.

43. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su èinili mnoga èudesa i znamenja.

44. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajednièko.

45. Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao.

46. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kuæama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednièki uzimali hranu

47. hvaleæi Boga i uživajuæi naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.