pronađen 70 Rezultati za: kraljica subote

  • pošto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odliènici judejski i jeruzalemski, kovaèi i bravari ostaviše Jeruzalem. (Jeremija 29, 2)

  • Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sveæenika. (Tužaljke 2, 6)

  • dadoh im i svoje subote, kao znak izmeðu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveæujem. (Ezekiel 20, 12)

  • Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odluèih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. (Ezekiel 20, 13)

  • jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iðaše za njihovim kumirima. (Ezekiel 20, 16)

  • i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeðu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!' (Ezekiel 20, 20)

  • Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu èuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odluèih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. (Ezekiel 20, 21)

  • jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oèi upirahu u kumire svojih otaca. (Ezekiel 20, 24)

  • Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ. (Ezekiel 22, 8)

  • Sveæenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujuæi sveto od nesvetoga, ne uèeæi se luèiti neèisto od èistoga. Zanemarili su subote moje, bez èasti sam u njihovoj sredini. (Ezekiel 22, 26)

  • Još mi i ovo uèiniše: onoga dana obešèastiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše. (Ezekiel 23, 38)

  • U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka èuvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje subote. (Ezekiel 44, 24)


“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina