Jona, 2

1. Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noæi ostade Jona u ribljoj utrobi.

2. Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.

3. On reèe: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi èuo glas.

4. Ti me baci moru u dubine, i voda me opteèe. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me.

5. Pomislih: odbaèen sam ispred oèiju tvojih. Al' ipak oèi upirem svetom Hramu tvojem.

6. Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše,

7. siðoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj.

8. Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu.

9. Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju.

10. A ja æu ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit æu. Spasenje je od Gospoda."

11. Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.

Versets liés à Jona, 2:

Jonah 2 govori priču o tome kako Jonas, nakon što ga je progutala velika riba, poziva Boga na milost i spasio se. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:

Psalam 18:6: "U svojoj tjeskobi infabiram Gospodin, vikao sam za pomoć svom Bogu. Iz njegovog hrama čuo je moj glas; moj plač je došao do njegove prisutnosti, u uši." Baš kao što je Jonas plakao Bogu u svojoj tjeskobi, psalmist također priziva božansku pomoć u svojoj patnji.

Psalam 69:1-2: "Spasi me, Bože, jer su mi vode došle na vrat. Potahnem u duboko blato i nema nigdje da mi učvrsti noge; ušao sam u duboke vode, a struja me povlači . " Ovaj je psalam primjer zahtjeva za pomoć usred teške situacije, baš kao i Jonasova molitva dok je bila u ribi.

Psalam 116:1-2: "Volim Gospoda, jer on čuje moj glas i moje molbe. Jer on naginje ušima prema meni, pozvat ću njegovo ime sve dok živite." Ovaj psalam izraz je zahvalnosti Bogu što je slušao i reagirao na molitve, temu koja je središnja za Jona 2.

Izaija 38:10-13: "Rekao sam, usred svog života, moram ići na vrata smrti. Privatno od ostalih godina, osuđen sam da živim u svijetu mrtvih. Rekao sam : Neću više vidjeti Gospoda Bože u svijetu živih, nikada neću vidjeti ljudsko biće u zemlji živih. " Prorok Izaija, poput Jona, plakao je Boga u trenutku velike nevolje, tražeći od njega da ga spasi od smrti.

2 Korinćanima 1:8-10: "Brać, ne želimo zanemariti nevolje koje smo imali u provinciji Azije, jer smo bili srušeni iznad naše snage, do te mjere da izgubimo nadu u izlazak sa životom. Osjećamo rečenica sebe. Smrt, tako da možemo naučiti ne vjerovati sebi, već u Boga, koji uzdiže mrtve. Spasio nas je od tako strašne smrti i opet će nas spasiti. Imamo nadu da će se to nastaviti Da nas izbavi ", Pavao je, poput Jonasa, doživio situaciju očaja i pribjegao Bogu u potrazi za pomoći i spasenjem.

Versets liés à Jona, 2:

Liens catholiques