Löydetty 191 Tulokset: deset brončanih kolica/page/3/page/16

  • Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije. (Knjiga Postanka 5, 14)

  • Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. (Knjiga Postanka 16, 3)

  • "Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem još samo jednom: Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uništiti zbog njih deset", odgovori. (Knjiga Postanka 18, 32)

  • Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. (Knjiga Postanka 24, 10)

  • Kad su deve prestale piti, èovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. (Knjiga Postanka 24, 22)

  • pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaæu mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. (Knjiga Postanka 31, 7)

  • Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kuæi èetrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kæeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. (Knjiga Postanka 31, 41)

  • trideset deva dojilica s njihovim mladima; èetrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. (Knjiga Postanka 32, 16)

  • Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put. (Knjiga Postanka 45, 23)

  • Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oèevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. (Knjiga Postanka 50, 22)

  • Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes. (Knjiga Postanka 50, 26)

  • "Prebivalište naèini od deset zavjesa: od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika. (Knjiga Izlaska 26, 1)


“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.”(Pe Pio) São Padre Pio de Pietrelcina