1. Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je èetrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe.

2. Joaš je èinio što je pravo u Jahvinim oèima dok je bio živ sveæenik Jojada.

3. Jojada ga je oženio dvjema ženama i on je s njima imao sinova i kæeri.

4. Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom.

5. Skupivši sveæenike i levite, reèe im: "Zaðite po judejskim gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima nije htjelo.

6. Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reèe mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedoèanstva?

7. Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Božji Dom, i sve stvari što su bile posveæene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale."

8. Potom kralj zapovjedi da se napravi kovèeg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma.

9. Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji.

10. Obradovaše se svi knezovi i sav narod i poèeše donositi i bacati u kovèeg dok se nije napunio.

11. Leviti bi donosili kovèeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik sveæenièkog poglavara te bi ispraznili kovèeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su èinili svaki dan i sabrali mnogo novca.

12. Onda su ga kralj i Jojada davali poslovoðama nad poslom oko Jahvina Doma, a oni su za plaæu unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin Dom, pa kovaèe i mjedare da se popravi Jahvin Dom.

13. Poslovoðe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji Dom u red i obnovili ga.

14. A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posuðe za Jahvin Dom, posuðe za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god živio Jojada.

15. Onda je Jojada, ostarjevši i nasitivši se života, umro u sto i tridesetoj godini.

16. Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je èinio dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu.

17. Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poèe slušati.

18. Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu.

19. Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati.

20. Tada Božji duh napuni Jojadina sina, sveæenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reèe: "Ovako veli Bog: 'Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto neæete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on æe vas ostaviti.'"

21. Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma.

22. Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu uèini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umiruæi rekao: "Jahve neka vidi i osveti!"

23. Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask.

24. Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili.

25. Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi èasnici jer bijaše ubio sina sveæenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.

26. Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite.

27. A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumaèenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja.





“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.”(Pe Pio) São Padre Pio de Pietrelcina