Found 79 Results for: Važnost Jakova/page/2/page/5/page/3

  • Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljaè, a Rebeka je više voljela Jakova. (Knjiga Postanka 25, 28)

  • Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kuæi imala, pa u nj odjene svoga mlaðeg sina Jakova. (Knjiga Postanka 27, 15)

  • Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. (Knjiga Postanka 27, 17)

  • Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reèe u sebi: "Èim doðu dani žalosti za mojim ocem, ubit æu ja svoga brata Jakova." (Knjiga Postanka 27, 41)

  • Kada su Rebeki javili te rijeèi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlaðeg sina Jakova te mu reèe: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako æe te ubiti. (Knjiga Postanka 27, 42)

  • Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. (Knjiga Postanka 28, 1)

  • Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. (Knjiga Postanka 28, 5)

  • Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, nareðujuæi mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka", (Knjiga Postanka 28, 6)

  • Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova. (Knjiga Postanka 30, 42)

  • Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noæu u snu, te mu reèe. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!" (Knjiga Postanka 31, 24)

  • Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. (Knjiga Postanka 31, 25)

  • U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noæas mi reèe: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!' (Knjiga Postanka 31, 29)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina