1. Zborovoði. Pouèna pjesma. Sinova Korahovih.

2. Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja èezne, Bože, za tobom.

3. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada æu doæi i lice Božje gledati?

4. Suze su kruh moj danju i noæu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

5. Duša moja gine kada se spomenem kako koraèah u mnoštvu predvodeæ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj.

6. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

7. Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

8. Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše.

9. Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog.

10. Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"

11. Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

12. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!





“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina