Evanðelje po Mateju, 8

1. Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.

2. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reèe: "Gospodine, ako hoæeš, možeš me oèistiti."

3. Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreæi: "Hoæu, oèisti se!" I odmah se oèisti od gube.

4. Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se sveæeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo."

5. Kad uðe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:

6. "Gospodine, sluga mi leži kod kuæe uzet, u strašnim mukama."

7. Kaže mu: "Ja æu doæi izlijeèiti ga."

8. Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uðeš pod krov moj, nego samo reci rijeè i izlijeèen æe biti sluga moj.

9. Ta i ja, premda sam èovjek pod vlašæu, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Doði!' - i doðe, a sluzi svomu: 'Uèini to' - i uèini."

10. Èuvši to, zadivi se Isus i reèe onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne naðoh tolike vjere.

11. A kažem vam: Mnogi æe s istoka i zapada doæi i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,

12. a sinovi æe kraljevstva biti izbaèeni van u tamu. Ondje æe biti plaè i škrgut zubi."

13. I reèe Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj èas.

14. Ušavši u kuæu Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici.

15. Dotaèe joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.

16. A uveèer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove rijeèju i sve bolesnike ozdravi -

17. da se ispuni što je reèeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

18. Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeðe prijeko.

19. I pristupi jedan pismoznanac te mu reèe: "Uèitelju, za tobom æu kamo god ti pošao."

20. Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio."

21. Drugi mu od uèenika reèe: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca."

22. Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."

23. Kad uðe u laðu, poðoše za njim njegovi uèenici.

24. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da laðu prekrivahu valovi. A on je spavao.

25. Oni pristupiše i probudiše ga govoreæi: "Gospodine, spasi, pogibosmo!"

26. Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

27. A ljudi su u èudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"

28. I kada doðe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proæi onim putem.

29. I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena muèiti nas?"

30. A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.

31. Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja."

32. On im reèe: "Idite!" Oni iziðoše i uðoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.

33. A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima.

34. I gle, sav grad iziðe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.