Psalmi, 2
1. Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
2. Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova:
3. "Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!"
4. Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.
5. Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje:
6. "TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom."
7. Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reèe: "Ti si sin moj, danas te rodih.
8. Zatraži samo, i dat æu ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.
9. Vladat æeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lonèarski."
10. Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.
11. Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,
12. da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utjeèu!