1. Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si èuo rijeèi mojih usta. Pred licem anðela pjevam tebi,

2. bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzvelièao obeæanje svoje.

3. Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.

4. Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad èuju rijeèi usta tvojih,

5. nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!"

6. Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.

7. Kroz nevolje kad budem kroèio, život mi èuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica!

8. Jahve, što ja poèeh, ti dovrši! Jahve, vjeèna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!





“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina