Knjiga Sirahova, 47

1. Poslije njega ustade Natan da prorokuje u vrijeme Davidovo.

2. Kao što se pretilina odluèuje od prièesnice, tako bi David odabran od sinova Izraelovih.

3. Igraše se s lavom kao s jariæima i s medvjedima kao s janjcima;

4. zar nije još kao djeèak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz praæke bacio kamen i slomio oholost Golijata?

5. Jer i on prizva Boga Svevišnjega, koji mu je dao snagu desnici, da obori junaka vješta bojevima i podigne jakost narodu svome.

6. Zato mu je dana slava od deset tisuæa, i slavljahu ga dok blagoslivljaše Gospoda, i ponudiše mu krunu slavnu,

7. jer on svuda porazi neprijatelje i uništi protivnike Filistejce i slomi silu njihovu do današnjega dana.

8. U svakome svom djelu slavio je Svetog Svevišnjeg rijeèima hvale; pjevao je svim srcem svojim i ljubio Tvorca svoga.

9. Pred žrtvenik je postavio glazbala da zvucima njihovim zasladi pjesmu.

10. Blagdanima je sjajnost dodao i savršeno uresio svetkovine, proslavljao sveto ime Gospodnje, i Svetište je odzvanjalo veæ od zore.

11. Zato mu Gospod grijehe oprosti i podiže dovijeka silu njegovu i dade mu Savez kraljevski, slavni prijestol u Izraelu.

12. Mudar ga je sin naslijedio, koji se, zbog njega, nadaleko proširio.

13. Salomon kraljevaše u vrijeme mirno, i Bog mu dade mir odasvuda, da je uzmogao sazdati Dom imenu njegovu i podiæi vjeèno Svetište.

14. Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput rijeke!

15. Prekrio si zemlju umom svojim i ispunio je tajanstvenim izrekama.

16. Ime ti se proèulo do dalekih otoka i stekao si ljubav svojim mirom.

17. Zaèudio si svijet pjesmama svojim, prièama, poslovicama i odgovorima.

18. U ime Gospodina Boga, koji se Bogom Izraela zove, nakupio si zlata kao kositra i namnožio srebra kao olova.

19. A slabine si svoje potom priklonio ženama i postao rob svoga tijela.

20. Ljagom si okaljao slavu svoju i oskvrnuo svoj rod, navukao si gnjev na porod svoj, i nevolju svojim potomcima.

21. Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo: i od Efrajima izaðe pobunjena vlast.

22. Ipak Bog nije odbacio milosti svoje, niti je pogazio rijeèi svoje: izabranika svoga nije lišio potomstva te nije istrijebio roda onom koji ga je ljubio, veæ je dao Ostatak Jakovu i domu Davidovu korijen od njega.

23. I poèinuo je Salomon kraj otaca svojih, ostavivši jednog od svojih kao nasljednika, najglupljeg od èitava naroda, èovjeka bez razbora: Roboama, koji je savjetom svojim narod pobunio.

24. A zatim doðe Jeroboam, sin Nabatov, koji navede na grijeh Izraela i uputi Efrajima na put zloæe. Od tada se njihovi grijesi toliko namnožiše te ih otjeraše iz zemlje njihove.

25. Jer okušavahu svaku vrstu opaèine, sve dok ih osveta ne snaðe.